EMDR se temelji na emocionalnom procesiranju traumatskih sjećanja sve dok se ona u potpunosti ne obrade, što ima za posljedicu umanjivanje neugodnih simptoma u sadašnjosti i budućnosti.
Kad pojedemo pokvarenu hranu, boli nas trbuh i osjećamo mučninu sve dok tu hranu u potpunosti ne probavimo s čime dolazi osjećaj olakšanja. Isto se događa sa sjećanjima na neugodne događaje. Takva sjećanja nas obično uznemiravaju sve dok ih do kraja emocionalno ne „probavimo“. Međutim, nekada ljudi iskuse događaje koji su ozbiljna prijetnja njihovom fizičkom ili emocionalnom integritetu i pred kojima se osjećaju potpuno bespomoćno. Takve događaje nazivamo traumatskim događajima, a psihička posljedica takvih događaja naziva se trauma.
Traumatski događaji su ratovi, nesreće, ranjavanja, bolesti, nasilni zločini i prirodne katastrofe, ali i različiti događaji u kojima nije bilo ugroženo naše tjelesno već emocionalno preživljavanje. To su događaji u kojima smo bili izloženi roditeljskom zanemarivanje ili zlostavljanju, seksualnom zlostavljanju, mobbingu na poslu, vršnjačkom maltretiranju, javnom sramoćenju, teškim gubicima romantičnih partnera ili članova obitelji. Ovi događaji mogu biti toliko uznemirujući za nas i u tolikoj mjeri odudarati od naše uobičajene slike sebe, svijeta i budućnosti da ih na emocionalnoj razini nikako ne uspijevamo do kraja obraditi i ostajemo psihički zarobljeni u sjećanju na taj događaj. Tako nastaje psihička trauma.
Zbog traume možemo u sadašnjosti reagirati na neadaptivne načine na one situacije, mjesta i ljude koji nas podsjećaju na traumatsko iskustvo iz prošlosti. Primjerice, žena koja je bila žrtva nasilja od strane bivšeg partnera može osjećati veliko nepovjerenje prema novom partneru koji je voli i poštuje. Osoba koja je imala oca koji ju je kritizirao i kontrolirao može osjećati veliku anksioznost u situacijama kada se na poslu ocjenjuje njezin učinak. Simptomi traume mogu uključivati stanja kao što su depresivnost, tjeskoba, ružni snovi i flashback-ove vezani uz neugodna iskustva iz prošlosti, ljutnja, bijes i osjećaj da smo neprestano „na rubu živaca“, kao i izbjegavanje određenih tema, situacija, mjesta i ljudi.
Što je EMDR i kako vam može pomoći?
EMDR je skraćenica engleskog naziva Eye Movement Desensitization and Reprocessing.
To je vrsta psihoterapije koju je 1987. godine razvila američka psihologinja Francine Shapiro i koja se pokazala vrlo učinkovitom u umanjivanju simptoma psihičkih trauma. EMDR se temelji na emocionalnom procesiranju traumatskih sjećanja sve dok se ona u potpunosti ne obrade, što ima za posljedicu umanjivanje neugodnih simptoma u sadašnjosti i budućnosti.
Tijekom EMDR terapije klijent se prisjeća emocionalno uznemirujućeg sjećanja (slika, emocija, misli i tjelesnih senzacija vezanih uz neugodno iskustvo), dok se paralelno fokusira na neki vanjski podražaj. Taj vanjski podražaj su najčešće pokreti očima lijevo-desno (na način da klijent prati terapeutove pokrete rukom), no mogu se koristiti i drugi oblici stimulacija kao što je tapkanje dlanovima i zvučne stimulacije.
Pretpostavka je da ovakve bilateralne stimulacije mozga imaju višestruku korist kod procesiranja uznemirujućih sjećanja. Prvo, fokusiranje na vanjske podražaje tijekom istovremenog bavljenja traumatičnim sjećanjima opterećuje radno pamćenje klijenta. Zbog toga se klijent u svakom trenutku može baviti samo ograničenom količinom traumatičnog materijala zbog čega su popratne emocije manje intenzivne i manje preplavljujuće za klijenta. Drugo, tijekom EMDR-a se aktivira tzv. dualna pažnja. Slikovito rečeno, to znači da smo jednom nogom u sadašnjosti (time što pratimo vanjski podražaj), a jednom nogom u prošlosti (time što se fokusiramo na neugodna prošla iskustva). Ovakva vrsta pažnje omogućava mozgu da uspješnije procesira traumatični materijal sve do razine kad nas on više ne uznemirava. Neka istraživanja također sugeriraju da pokreti očima potiču iste one mehanizme adaptivne obrade informacija koji se događaju tijekom najdublje faze spavanja – REM faze, kada se naše oči spontano brzo pomiču s jedne na drugu stranu.
Osim kod traumatskih stresnih reakcija, EMDR se pokazao učinkovitim i kod sljedećih poteškoća:
Učinkovitost EMDR-a je potvrđena u brojnim znanstvenim studijama te je kao psihološki tretman EMDR priznat od strane krovnih zdravstvenih organizacija među kojima su Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Američka psihološka asocijacija (APA) i Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu i njezi (NICE).
Obično je potrebno između tri i šest terapijskih susreta za umanjivanje traumatskih simptoma uslijed jedne traume (npr. automobilska nesreća) i prosječno 12 ili više susreta kod rada na višestrukim traumama (npr. iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu). EMDR se vrlo uspješno može kombinirati uz druge oblike psihoterapije, kao što je kognitivno-bihevioralna terapija te uz farmakološku terapiju.
Faze EMDR terapije
EMDR terapija odvija se po protokolu od osam faza:
Faza 1 – Uzimanje anamneze klijenta
Na temelju prikupljenih podatak o klijentovim poteškoćama, u prvoj fazi klijent i terapeut zajedno izrađuju plan tretmana kojim se definiraju tzv. targeti na kojima će se u terapiji raditi. Ti targeti su uznemirujuća sjećanja na prošla iskustva, sadašnje situacije koje klijentu izazivaju emocionalni stres te adaptivni načini na koje bi klijent želio reagirati u budućnosti.
Faza 2 – Priprema
U ovoj fazi terapeut informira klijenta o osnovnim značajkama EMDR terapija te ga poučava tehnikama kojima klijent sam može smanjiti svoj emocionalni stres tijekom seanse ili između seansi.
Faza 3 – Procjena
U ovoj fazi se pristupa jednom od targeta koji su definirani u prvoj fazi, primjerice, sjećanju na neki specifični događaj iz djetinjstva. Terapeut i klijent definiraju sve važne dijelove tog sjećanja – slike kojih se klijent sjeća, misli, emocije i tjelesne osjećaje koje klijent doživljava kada razmišlja o tom događaju.
Faza 4 – Desenzitizacija
U ovoj fazi klijent procesuira target sjećanje, tako da na njemu drži svoju svjesnu pažnju dok je istovremeno usredotočen na bilateralne stimulacije kao što su pokreti očima ili tapkanje. Nakon svakog seta stimulacija klijent treba samo spontano primijetiti bilo koju emociju, sliku, sjećanje, misao ili tjelesni osjećaj koji se pojavi. Ova faza završava kad klijent izvijesti da više ne osjeća uznemirenost vezanu uz target sjećanje.
Faza 5 – Instalacija
Nakon što target sjećanje više ne uznemirava klijenta, nastojimo ga povezati s drugim memorijskim mrežama u mozgu koje su pozitivno emocionalno obojane. To se radi tako da se klijent usredotoči na unaprijed dogovoreno pozitivno uvjerenje koje bi volio imati o samom sebi dok je aktivirano sjećanje na neugodan događaj uz primjenu bilateralnih stimulacija.
Faza 6 – Skeniranje tijela
Klijent opaža postoji li u njegovom tijelu neka zaostala napetost dok se prisjeća target sjećanja. Ukoliko klijent izvijesti o takvoj napetosti, izvodi se dodatno procesiranje kao u fazi 4 sve dok se taj osjećaj ne otkloni.
Faza 7 – Završavanje seanse
Terapeut završava seansu i potiče klijenta da prati svoje stanje do sljedeće seanse te zapisuje sve promjene koje opazi u svojim emocijama, tjelesnim osjećajima, mislima ili novim sjećanjima koja se mogu pojaviti. Klijenta se potiče da primjenjuje tehnike relaksacije između seansi koje je naučio u fazi 2.
Faza 8 – Reevaluacija
Ova faza se odvija na početku svake sljedeće seanse pri čemu terapeut provjerava uznemirava li target na kojem se radilo na prošloj seansi i dalje klijenta. Klijent također izvještava o promjenama koje su se eventualno dogodile između dvije seanse te izvještava ima li nekih novih sjećanja koje treba dodati u plan tretmana. Klijent i terapeut također zajednički ocjenjuju dosadašnji napredak tretmana.
